Kada je u centru same prestonice, pre nešto više od dve godine, postavljen prvi stakleni teren za squash, u očima domaćih medija je to bila priča o malo poznatom sportu u terenu nalik “svemirskom brodu”. Danas je “Belgrade Trophy” već tradicionalno takmičenje sa predstavnicima na desetine zemalja
Taj 31. avgust 2006. godine će sasvim sigurno ostati upamćen u analima srpskog sporta kao jedan od onih dana koji su značajni ne samo za sam sport, koliko i za našu prestonicu – Beograd, a i za celu Srbiju. Naime, ne dešava se tako često da Beograd stane rame uz rame se svetskim metropolama, i to potpuno ravnopravno, a tog dana je “Squashland” organizovao veliki turnir “Belgrade trophy 2006”, u kojem je učestvovao veliki broj takmičara iz celog sveta.
Egipat, Katar, Velika Britanija i Amerika već godinama organizuju ovako velike turnire na otvorenom, a ovo je bio prvi put da se i naša zemlja, tačnije sam “Squashland”, okuša u nečemu sličnom.
Ono što je posebno zanimljivo za sam sqash je da je teren za ovaj sport mali naspram terena za druge sportove, a stakleni teren ipak pruža mogućnost da se meč gleda sa svih strana, sa nekoliko hiljada posetilaca.
A tog l avgustovskog dana, organizatori su u centru Beograda, na Trgu Nikole Pašića, postavili stakleni teren koji je danima privlačio pažnju prolaznika delujući, kako je opisivan u štampi, kao svemirski brod.
Trideset dva učesnika iz Slovenije, Grčke, Nemačke, Austrije, Bugarske, Velike Britanije, Irske, Hrvatske, Francuske, Estonije, Ukrajne, Slovačke, Češke dala su ovom takmičenju veliki kredibilitet, a želja organizatora je bila stvaranje publiciteta koji bi skrenuo pažnju na ovaj sport.
Čitav događaj, koji je trajao tri dana, sa epicentrom na takmičenjima na glascortu, bio je zaokružen propratnim programom, kao što su škole squasha za decu, promocija dubla i slično… I “Belgrade Trophy” je definitivno skrenuo pažnju na sebe.
Organizaciju događaja su pomogli i Squash asocijacija Srbije i Squash asocijacija Beograda, uz podršku mnogobrojnih sponzora i Skupštine grada. Isti tim je ponovio uspeh i naredne godine, kada je po drugi put organizovan “Belgrade trophy 2007” sa ništa manjim uspehom.
“Beogradski trofej” polako postaje tradicionalan, a njegova organizacija, učesnici i organizatori staju rame uz rame sa svetskim squash centrima.
Nekada su zaštitni znak Beograda bile kafane sa kariranim stolnjacima i metalnim pepeljarama, gde su se okupljali svi oni koji su predstavljali prestoničku boemiju. Danas, sve je manje ovih pravih kafana, a ljudi koji su činili duh grada nažalost polako padaju u zaborav
Čistim, čistim, čistim, pa stanem, pa onda mislim, mislim, mislim, pa uzmem metlu, pa čistim, čistim. Ovo je jedna od pesama Jaše Grobarova, jednog od najvećih (ako ne i najvećeg, po kazivanju njegovih pajtosa) beogradskih boema.
Zašto ovo, u stvari, pišem? Pa pišem iz veoma jednostavnog razloga – da bar na ovaj način pokušam da spasem od zaborava beogradske kafane (a sve ih je manje) i ljude koji su, je l’, zaštitni znak ovog grada, a i boemije. Da ne idemo dalje u prošlost, ostaćemo kod ovih, meni jako dragih i pametnih ljudi koji su imali stav, a naročito posle burne noći. A, bogami, svi su bili literarno nadareni. Oni su bili duhovi ovog grada u najboljem smislu te reči. A posebno fascinira činjenica da su, u svojoj suštini, bili dobri ljudi i izuzetni poznavaoci tema na kojima su radili.
„O mladosti“…
Jedan od njih je Prele, jedan od najvećih srpskih pevača bluza i rokenrola. Veći period svog života je, nažalost, proveo traćeći svoj veliki talenat za pesmu. Ali je zato svoj dar, u punom smislu te reči, pokazivao u kafani. Sve svoje dogodovštine, poraze i pobede je stavio na „argiju“ (kako je voleo da kaže) i napisao nekoliko divnih knjiga. Jedna od meni omiljenih je „Baš čelik“. I kao oda svojim (a i drugim) mladostima i ludostima, ostaje mi njegova obrada Dedićeve pesme „O mladosti“. Slušajte je u mraku uz neko dobro piće i ne dišite. Strašno!!!
Ima jedan, malo ko ga zna, a i pominje. To je Zoran Miščević, legendarni Silueta. Čovek je bio stvarno broj 1 u tadašnjoj Jugi. Znao je da peva, a bogami je bio i dobar baja. Jedan je od zaboravljenih boema (doduše, zemunskih, ali to je isto) koji je skončao mlad. Strašan pevač!
Fakultet kakvog nema
E, sad malo o tim kafanama kojih, takođe, nažalost više nema, ili ih je sve manje. Na prste jedne ruke se može nabrojati, a neću ih brojati, mnogo bi se ’artije zauzelo. Ali, pazi ovo: pet stolova, naravno sa kariranim stolnjacima, pepeljara metalna, konobarica u borosanama, troje ljudi koji guckaju svoje pićence, divan miris ćevapa ili pljeskavice. O, kakva nirvana! Svako radi svoj posao i čeka se da dođu pravi igrači. U međuvremenu se ide na „nogice u saftu“ kod Autokomande ili na Čuburu. A uveče… E, tek onda počinje prava stvar.
Ja sam imao turu (kad sam bio mlad). Krene se oko pet kod Palilule, pa onda kod Toze Grka (dobra klopa), veče kod nekog Vidinca, a završava se u „Šansi“. Poneki put se završi i u „Konzervi“, u Aberdarevoj.
Zanimljivo je da su svi koji su tada pravili džumbus (uglavnom verbalni), bili protivnici komunizma. E, a kada počinje priča, onda svi slušaju, i pijani i trezni, a bogami i Udba. Fantastični ljudi sa neviđenim pričama. Pravi fakultet. A takvog danas više nema…
Vremenom nestajemo i pred jednom drugom ideologijom zvanom – KAFIĆI.
Ovi što su pričali, pili i družili se, otišli su u ilegalu. Sve je manje kafana, boemije, pesnika, pričalaca, prisluškivača i poznavaoca života. Sada su u modi metroseksualci (pih). Zanimljivo je da je većina ovih koje navodim navijala za Zvezdu, poštovala crkvu, radila u „Politici“ (tri stuba srpstva, tako kažu), a nadasve su bili BEOGRAĐANI, u pravom smislu te reči. Sve najbolje su dali ovom gradu, a bogami i kafani.
Tirke – pripovedač naših života
I da slučajno ne zaboravim jednog, po meni, naj, naj, naj dasu koji je spojio sve najlepše što ovaj grad ima. Veliki poznavalac viskija, novinar sa velikim N, filmofil, kolumnista i pripovedač naših života – Tirke.
Rođeni Beograđanin, Dorćolac, po zanimanju boem, i to u najlepšem smislu te reči, i pripovedač za koga verujem da ga je svako bar jednom u životu pročitao. Bogdan je stvarno živeo pravi život, verujući da je ovaj grad, naravno sa kafanom, jedno divno mesto za život. Skončao je mirno i tiho. Svaka mu čast. A sada je otišao u legendu… Ako ovaj grad ne nazove njegovim imenom jednu ulicu, ili se ne pojavi barem u ukrštenim rečima, nema veze. Dobio je od Kuste Sokak B. Tirnanića na Mećavniku. A evo i mog predloga nekom preduzetniku: Otvorite kafanu – „Kod Bogdana“. Dobra ideja? Uh, ala bi se okupljala raja…
Ovaj članak posvećujem svim ljubiteljima kafana i, nadasve, druženja, ali onog pravog.
I da naručim pesmu „Zbog tebe sam tarabe preskak’o“. Živeli!
P. S. Bavite se sportom, a posle – zna se gde (ako je još ima?).
Do pre tri godine se nije bavila nikakvim sportom, a onda je, zahvaljujući profesorki fizičkog, probala squash, zaljubila se u njega i dokazala da se i snovi mogu ostvariti vrednim radom, treninzima i upornošću
U svet squasha je ušla sasvim slučajno. Do tada je njeno slobodno vreme bilo ispunjeno uglavnom muzikom i sviranjem klavira, a onda joj je, jednog dana, profesorka fizičkog preporučila squash jer je u njoj prepoznala talenat. I, kako se ispostavilo, nije pogrešila, jer je ona – Jelena Dutina danas juniorska šampionka Srbije u squashu. A o tome šta je ono što ovaj sport izdvaja od drugih, koliko je bio težak njen put do najbolje juniorke i da li se i u budućnosti vidi u squashu, za naš časopis govori upravo osamnaestogodišnja Jelena Dutina.
Šta te, po tvom mišljenju, izdvaja od tvojih vršnjaka?
Mislim da me izdvaja to što sam ambiciozna, vredna, a, osim toga, treniram sport koji nisu imali priliku da igraju baš svi vršnjaci u Srbiji… Takođe, uvek sam imala mnogo više obaveza nego druga deca (muzička škola, ples, hor…).
Kako si počela da se baviš squashom?
Pre squasha se nisam bavila nikakvim sportom, nego sam završila nižu muzičku školu (6 godina), odsek klavir.
Squash sam počela da igram slučajno, ne sluteći da ću dospeti do ovde gde sam sada… Sve je počelo tako što je moja profesorka fizičkog odlučila da izabere četiri devojčice koje bi trebalo da probaju da igraju squash. Iz cele škole je izabrala nas i zbog toga sam joj, naravno, mnogo zahvalna. Čim sam prvi put probala da igram, veoma mi se svidelo i od tada treniram već tri godine.
Kako izgleda jedan tvoj trening?
Treniram tri puta nedeljno, a kada se spremam za neki turnir, onda i češće. Trening traje sat i po do dva. Najbitnije je dobro zagrevanje pre treninga. Imam kondicione treninge, na trim stazi ili na terenu, zatim razne vežbe za poboljšanje igre, taktike, udaraca….Najviše volim da vežbam forhend paralele.
Koliko misliš da si napredovala od prvog treninga?
Mislim da sam veoma napredovala od mog samog početka. To dokazuju i razni turniri na kojima sam učestvovala i trofeji koje sam osvojila.
Na kojim turnirima si do sada učestvovala?
Pokušavam da učestvujem na svakom turniru koji se održava u Srbiji (Beograd, Novi Sad, Subotica), kako na juniorskom, tako i na seniorskom. Učestvovala sam i na turnirima u inostranstvu. U 2008. godini sam postala član ženske seniorske reprezentacije, tako da sam učestvovala na 6. kupu evropskih nacija u Budimpešti. Tu sam, u timu sa ostalim reprezentativkama, osvojila 6. mesto. Učestvovala sam i na juniorskim turnirima u inostranstvu. Prva juniorka Srbije sam postala na državnom turniru u junu 2008. godine. Osvojila sam i Ladies Open turnir u Novom Sadu.
Šta, po tvom mišljenju, izdvaja squash od drugih sportova?
Mislim da squash ima mnogo prednosti. U magazinu Forbes je, pre svega, proglašen za najzdraviji sport. Squash je dobar zbog toga što pri igranju učestvuju svi mišići, a velika prednost je to što su povrede vrlo retke! Jedina trenutno nepovoljna situacija je to što squash u Srbiji nije razvijen kao u drugim evropskim zemljama. Ipak, ja se nadam da će se to vremenom promeniti.
Da li vidiš sebe u tom sportu i ubuduće?
Squash igram zato što mi predstavlja veliko zadovoljstvo, i sve dok tako bude, ja nameravam da ga igram.
Kako squash utiče na psihu i telo igrača?
Ja obožavam osećaj posle treninga, kada se oslobodim sve negativne energije, i to je jedan od razloga zašto obožavam ovaj sport. Inače, ohrabrujuća je i pomisao da se posle 45 minuta potroši oko 1.000 kalorija…
Kako podnosiš poraze, kako proslavljaš pobede i koja je, po tvom mišljenju, tvoja najveća pobeda?
Moram priznati da poraze ne podnosim baš tako lako, a pogotovu ne volim da gubim od nekoga za koga znam da mogu da ga pobedim.
Pobede proslavljam uglavnom sa porodicom i prijateljima.
Najveća pobeda za mene je ona kada sam postala prva juniorka i kada sam u finalu neočekivano pobedila favorizovanu protivnicu.
Kakva je situacija sa tvojim vršnjacima squasherima u inostranstvu? Imaš li neke kontakte?
U inostranstvu je mnogo drugačija situacija nego kod nas. Moji vršnjaci su počeli da igraju squash od šeste ili sedme godine, a to je velika razlika u odnosu na mene. U ostalim evropskim zemljama, squash je mnogo razvijeniji i imaju mnogo više klubova. Poznajem dosta juniora iz Mađarske, Engleske, Nemačke, kao i mnogo seniorki iz Letonije i Poljske.
Iako se squash čini kao vrlo jednostavan sport, za dobru igru je i te kako bitna tehnika, a sam položaj reketa može biti i presudan za uspeh
Squash izgleda kao vrlo jednostavan sport – navučeš kratke pantalone, patike, uzmeš lopticu, uhvatiš reket i – idemo. To je donekle tačno, ali za dobru igru, ipak, treba savladati i malo tehnike.
Ono u čemu u početku svi greše, jeste držanje reketa. Ako ga samo jednostavno uzmete, bez razmišljanja o tome kako stoji u ruci, naći će se u položaju za teniski forhend spin ili, jednostavnije, u položaju za »čišćenje tepiha«. Sa reketom u takvom položaju, moći ćete da odigrate forhend, dok se na bekend strani stvari nepopravljivo komplikuju.
Pravilno držanje reketa, uz primenjivanje ostalih komponenti tehnike, omogućava maksimalnu brzinu glave reketa na najmanjem mogućem prostoru. Zahvaljujući toj tehnici, mogu se vaditi loptice iz spoljnih uglova, što početnicima predstavlja pravi košmar.
Da biste reket uhvatili pravilno, trebalo bi da obratite pažnju na nekoliko stvari:
Za orijentir nam može poslužiti kraj kožne bore, koju dobijamo kad palac prislonimo sasvim uz dlan.
Tu tačku treba staviti na gornji levi rub drške reketa.
Između kažiprsta i srednjeg prsta treba ostaviti razmak širine otprilike jednog prsta. Reket se ne sme držati zgrčeno kao kad držite čekić, a ovim razmakom se držanje opušta, čime dobijamo i pravilan ugao između ruke i reketa – otprilike 110° do 120°. To omogućava da uhvatite i loptice koje su udaljene od vas.
Poslednja stvar na koju u okviru pravilnog držanja reketa treba obratiti pažnju, jeste položaj zgloba. Zglob treba da bude savijen ka spolja, otprilike isto pod uglom 110°.
Ako vam ovo zvuči komplikovano, pomislite samo na to da se u squashu reket drži isto za sve udarce i biće vam lakše. Nema, dakle, pripreme za svaki udarac, kao što je to slučaj u tenisu.
Ako ste sve uradili kako treba, imate odličan start ka boljoj igri, a time i ka većem zadovoljstvu!
Marko Podgoršek je rođen 1970. godine. Squashom se bavi od 1992. godine, trener je postao 1998, a ESF level 2 trener 2007. godine. Evropski sudija je postao 2001, a najveći turniri na kojima je sudio su: Svetsko juniorsko prvenstvo, šest timskih i dva pojedinačna Evropska prvenstva, Swedish Open 2008. i Svetsko univerzitetsko 2008. Sudio je mečeve petnaest igrača od prvih dvadeset na svetu. Godinama je radio u Squashlandu u Ljubljani kao trener juniora, seniora i rekreativaca. Radi i kao trener reprezentacije Srbije.
Uloge : Šon Pen, Džoš Brolin, Emil Hirš, Džejms Franko, Dijego Luna
U koži prvog gej političara
Kažu da se svaka uloga koje se dotakne Šon Pen pretvori u performans koji hvale i kritičari i publika, a koliko je u ovoj ulozi delovao autentično najbolje pokazuje rečenica Roberta de Nira koji ga je, dodeljujući mu “Oskar”, upitao kako je tako dobro glumio strejt muškarca pre nego što je snimio ovaj film.
Problem koji najčešće imaju filmovi koji su rađeni po biografijama poznatih ličnosti jeste taj što gledaoci već dosta znaju o njihovim životima, pa neka vrsta zapleta i nepredvidivosti izostaje. Pa ipak, ako je scenario dobar, spretan režiser i dobar glavni glumac će prezentovati priču vrednu pažnje. Generalni utisak je da je „Milk“ odličan film, a Van Sant sigurno vodi priču, koja je, doduše, malčice razvučena i nejasna u drugom delu filma. Najslabiji deo filma je njegov scenario, i to zahvaljujući neiskusnom Blejku. Sve sporedne uloge su savršeno zaokružile čitav projekat, ali se posebno izdvaja Džoš Brolin koji je fantastično odigrao konzervatnog i religioznog vijetnamskog veterana Den Vajta.
„Milk“ je priča o Harviju Milku, prvom javno deklarisanom gej političaru koji je izabran za javnu funkciju. Opisana je njegova karijera, politički uspon i pad, kao i uticaj na uzdizanje gej pokreta. Priča je ispunjena ličnim tragedijama i političkim intrigama.
Sve počinje kada Harvi (Šon Pen), četrdesetogodišnji prodavac osiguranja, odlučuje da se sa svojim ljubavnikom preseli u San Francisko koji je u tada homofobičnoj Americi važio za grad seksualnih i građanskih sloboda. Priča se uglavnom dešava u kvartu Kastro, stecištu gej populacije. Milk i njegov ljubavnik ubrzo shvataju da im grad ne pruža očekivanu slobodu i sukobljavaju se sa lokalnim homofobičnim stanovništvom. Harvi tada odlučuje da se kandiduje za gradskog supervizora i u tome i uspeva iz trećeg pokušaja. Penjanjem na ovu poziciju, Milk stiče i mnogo neprijatelja, među kojima je najveći Den Vajt (Džoš Brolin).
Gas Van Sant je ovoga puta pobegao iz svoje eksperimentalne faze („Gerry“, „Elephant“, „Paranoid Park“, „Last Days“) i iskoristio svoj talenat za slikarstvo, koje je svojevremeno studirao, i napravio od filma sklop prelepih i autentičnih slika Amerike 70-ih godina prošlog veka. To je postigao tako što je sopstvene scene vešto kombinovao sa dokumentarnim materijalima.
Van Sant je izjavio da je izabrao Šon Pena za ovu ulogu zbog njegovog političkog aktivizma, ali Penova moć transformacije i neiscrpni talenat su sigurno imali uticaja. Stoga nije iznenađujuće što je upravo on ulogom u ovom filmu osvojio ovogodišnjeg „Oskara“ za glavnu mušku ulogu. Utisak je da se svaka uloga koje se Šon Pen dotakne pretvori u performans koji hvale i kritičari i publika. Šon u ovom ostvarenju postaje Harvi Milk, potpuno skinuvši njegov glas, izgled i mimiku. Koliko god lik koji Pen tumači bio odvratan, ružan, patetičan, očajan, težak, mentalno bolestan, on nalazi načina da ga odbrani i učini simpatičnim. Njemu naprosto leže veoma teške i zahtevne uloge, koje retko ko može da odigra sa istim intenzitetom i ubedljivošću.
Squash asocijacija Srbije je napravila izbor najboljih i najtraženijih reketa u Srbiji.
Reč je o reketima koje preporučuju naši najbolji igrači, sa karakteristikama koje će pomoći i početnicima, i rekreativcima, ali i malo boljim igračima.
Pri kupovini pravog reketa, SAS vam preporučuje da se posavetujete sa trenerom u vašem klubu!
KARAKAL BX
KARAKAL BX
Najprodavaniji reketi u Srbiji
Idealni za početnike, rekreativce i profesionalce. Ova serija reketa je karakteristična po izdržljivosti, a sa težinom od 130, 140 i 150 grama omogućava svakome da izabere odgovarajući model. Oblik reketa je odgovarajući za rekreativce jer ne zahteva strogo precizno udaranje loptice kako bi se odigrao dobar udarac.
Njime igraju:
Ivan Đorđević (državni šampion 2004–2008)
Jelena Dutina (juniorska državna šampionka 2008)
KARAKAL MX
KARAKAL MX
Serija MX je slična seriji BX
Duguljasti oblik reketa zahteva malo veću preciznost i najviše odgovara igračima koji su skloni nešto jačem udaranju loptice. Materijal i raspored težine ovog modela je idealan za juniore jer zahteva mnogo manje napora pri udarcu. Težine od 125, 140 i 150 grama, i ovi reketi omogućavaju dobar izbor za svakog tipa igrača.
Njime igraju:
Ines Vujković Bukvin (Reprezentacija Srbije 2008)
Marko Matanović (trener – Squash klub SQUASHLAND)
KARAKAL SX 100
KARAKAL SX 100
Sa samo 100 grama težine, ovo je najlakši reket na svetu.
Ovaj reket zahteva, pre svega, dosta osećaja i dobru tehniku igrača. Igranje squasha sa reketom sa ovakvim karakteristikama predstavlja pravo uživanje za igrače. SX 100 se ne preporučuje samim početnicima jer, zbog svoje lakoće, ne zahteva mnogo truda oko tehnike pri udarcu, što dovodi do toga da početnici od samog starta uče pogrešno da igraju.
Njime igraju:
Miljana Mrvić (državna šampionka 2006. i 2008)
Goran Milićević (Reprezentacija Srbije 2004–2008)
OLIVER X LIGHT
OLIVER X LIGHT
Najprodavaniji reketi u Nemačkoj!
Oversize glava i težina od svega 110 grama idealni su za ubrzavanje loptice pri udarcu. Preporučuje se rekreativcima, ali i profesionalcima. Njegove karakteristike omogućavaju i samim početnicima uživanje u squashu već od prvog dana.
Njime igra:
Branimir Carić (trener – Squash klub ADUT)
OLIVER MC 5
OLIVER MC 5
Model potpuno sličan X Lightu. Sa 105 grama, neznatno je lakši, što zahteva malo više osećaja. Pruža optimalan osećaj loptice pri udarcu.
Njime igraju:
Bojana Milutinović (državna šampionka 2007)
Goran Somođi (trener – Squash klub Mecosano)
OLIVER SMASH 115
OLIVER SMASH 115
Ovaj, 115 grama težak, reket omogućava svojom konstrukcijom i kombinacijom materijala od kojih je napravljen dodatnu snagu pri udarcu. Konkavan oblik vam omogućava korišćenje gotovo cele površine reketa, što pogotovo kod početnika dolazi do izražaja.
Njime igra:
Milan Mandić (juniorski državni šampion 2008)
DUNLOP PRO GT
DUNLOP PRO GT
Reket kojim igra većina profesionalaca
Aerogel tehnologija ovog reketa omogućava dobar osećaj pri udarcu. Iako je težina ovog reketa 137 grama, glava mu je dosta laka, što pomaže pri kontrolisanju udarca. Zbog ovih karakteristika PRO GT-a, potrebno je veoma precizno pogoditi lopticu, tako da nije idealan za rekreativce i početnike.
Njime igraju:
Bratislav Živadinović (Reprezentacija Srbije 2007–2008)
Vukašin Petrović (Reprezentacija Srbije 2007–2008)
DUNLOP ULTIMATE
DUNLOP ULTIMATE
Ista aerogel tehnologija omogućava i kod ovog reketa dobar osećaj pri udarcu. Sa svojih 137 grama i oversize glavom, ovaj reket omogućava maksimalnu snagu pri udaranja loptice. Kao i kod ostalih reketa aerogel serije, njegove karakteristike dolaze do izražaja samo kod jako preciznog udaranja loptice, tako da se ne preporučuje rekreativcima i početnicima.
Njime igraju:
Amr Shabana (3x svetski šampion)
Dennis Drenjovski (Reprezentacija Srbije 2008)
Vladislav Farkaš (Reprezentacija Srbije 2004–2008)
Titulu najboljih u squashu dugo su držali Pakistanci, a danas se nacijom broj 1 u ovom sportu smatraju Egipćani. Amr Šabana, Muhamed el Sarbogi i Ahmed Barada, samo su neka od imena egipatskog squasha, a iz ove zemlje dolazi 11 od najboljih 50 squashera u svetu
Zahvaljujući izvrsnim sportistima koji su titulu najuspešnijih squashera u svetu preuzeli od Pakistanaca, u Egipat će se, po svemu sudeći, sve češće ići ne samo zbog piramida, faraona i sfinga, nego i zbog ovog, u svetu i te kako popularnog sporta. Naime, egipatska nacija je i zvanično najuspešnija u squashu u svetu, a ovaj sport u Egiptu važi za najpopularniji, pored fudbala.
Trostruki svetski šampion, Egipćanin Amr Šabana već više od dve godine zauzima prvo mesto na svetskoj rang-listi, a Rami Ašur, najveća nada svetskog squasha, prati ga u stopu. Tu je i aktuelni juniorski svetski i British Open šampion, Muhamed el Sarbogi, koji već krupnim koracima gazi ka samom vrhu.
Među pedeset najboljih squashera u svetu, nalazi se čak jedanaest igrača iz Egipta, a sve velike titule sa juniorskih turnira su poslednjih godina pripale igračima iz te zemlje.
Da squash u Egiptu nije samo popularan među muškarcima, već i među ženama, dokazuje i činjenica da se njihove tri igračice nalaze među najboljih dvadeset na svetu, a iz ove zemlje dolazi i aktuelna juniorska svetska šampionka.
Jedina bolna tačka trenutno najuspešnije squash nacije na svetu jeste to da u poslednjih nekoliko navrata nisu uspeli da osvoje titulu timskog svetskog šampiona!
U priči o velikoj popularnosti squashera, ne može se zaobići jedno ime – Ahmed Barada.
Reč je o igraču čija je popularnost u Egiptu dostigla neviđene razmere. Barada ili Prince of Egypt, kako ga njegovi fanovi zovu, poslednjih godina je odlikovan svim velikim počastima svoje zemlje, a njegovi uspesi od prošle godine, kada je pobedio na pet velikih turnira u pet nedelja, donose mu priznanje od svih velikih igrača squasha. Barada se već neko vreme ne bavi squashom, ali je u Egiptu on još velika zvezda. Jedan njegov poremećen fan je, krajem devedesetih godina, pokušao da izvrši atentat na njega, razočaran Baradinim povlačenjem iz profesionalnog sporta. Barada je danas jedan od najtraženijih glumaca u svojoj zemlji. Ogromna popularnost egipatskih igrača je poboljšala njihovu finansijsku situaciju. Tako je, na primer, Hisam Ašur, 26. igrač sveta, postao zaštitno lice za Sprite.
Popularnost squasha u Egiptu se može porediti sa teniskom groznicom u našoj zemlji, a rastući nagradni fond turnira će doprineti većoj popularnosti ovog sporta i u ostalim zemljama. Takva teza se potvrđuje i u našoj regiji, gde se početkom devedesetih squash igrao samo u Sloveniji i Grčkoj, a danas je prisutan u skoro svim zemljama regiona.
Za sve one žele da žive zdravo, a još ni sami nisu sigurni šta to, zapravo, znači, donosimo mali priručnik o tome šta je to pravilna ishrana, koliko svaki čovek treba dnevno da popije vode, kakva je uloga vitamina i da li zaista fizička aktivnost podmlađuje toliko koliko se misli
Čini se da moderan čovek 21. veka nikada nije bio više opsednut zdravim životom, fitnesom, izgledom, mladošću i dugovečnošću i, priznaćete, nikada nije bilo više onih koji “u ravnoteži sa prirodom” pokušavaju da “postignu savršenu harmoniju mentalnog i telesnog”. Okruženi smo mnoštvom ponuda za rekreaciju, obiljem zdrave hrane, a da bismo zaista i imali dobro zdravlje, na nama je, za početak, da napravimo onaj izbor koji se uklapa u naš način zivota. I da uz to, naravno, redovno kontrolišemo sopstveno zdravlje.
Ishrana
Obrok uvek u isto vreme
Prvi korak u sigurnom putu do zdravlja je pravilna ishrana. Da bi neko uopšte mogao da kaže da se pravilno hrani, potrebno je da u organizam dnevno unese više od 60 hranljivih materija: ugljene hidrate, proteine, masti, vitamine i minerale, vodu… Osnovne namirnice u kojima se ove materije nalaze su voće i povrće, žitarice, mleko i mlečni proizvodi, ali i meso i mahunarke.
Nije zanemarljivo ni to kada i koliko se ova hrana unosi, a jedan od osnovnih saveta nutricionista je da se hrana uzima više puta dnevno, uglavnom u isto vreme, i da treba jesti polako. Stoga zaboravite gladovanje preko celog dana, a onda prežderavanja u kasne sate ili za poslovnim ručkovima jer je u svemu ovome veoma bitno poštovanje satnice, ali i umerenost pri obedovanju.
A evo kako stoje stvari sa prosečnim dnevnim potrebama za umereno aktivne osobe. Napominjemo da iznosi kalorija važe za osobe koje su prosečne visine i težine, a za one koji ne spadaju u tu grupu, preporučuje se odlazak kod nutricioniste koji će tačno izračunati koliko kalorija dnevno treba uneti.
KALORIJSKA TABLICA
žene muškarci
god. starosti
broj kalorija
god. starosti
broj kalorija
11-14
2.400
11-14
2.800
15-23
2.100
15-23
3.000
24-50
2.000
24-50
2.700
preko 51
1.800
preko 51
2.400
Preporuke nutricionista:
1. Odaberite najzdraviji način pripreme hrane – kuvano, dinstano u sopstvenom soku, bez ulja i masnoća;
2. Unosite puno svežeg voća i povrća, a najmanje 250-300 grama dnevno. Englezi to ovako kažu One apple a day, lives the doctor away;
3. Nekoliko puta nedeljno u ishranu obavezno uvrstite mahunarke (boranija, pasulj, grasak);
4. Jedite ribu i pileće belo meso umesto crvenog, posebno svinjskog;
5. Unosite manje soli i nikada ne dosoljavajte obrok;
6. Koristite maslinovo ulje umesto masti, putera i nezdravih ulja;
7. Kupujte integralni hleb i peciva;
8. Izbegavajte šećer, slatkiše i životinjske masnoće (pavlaka, suhomesnate proizvode);
9. Što raznovrsnije se hranite;
10. Izbegavajte alkohol, a ako baš želite da se opustite, neka to bude uz čašu kvalitetnog crnog vina.
Voda
Mršavljenje pomoću vode
Za optimalno funkcionisanje organizma, neophodno je unošenje dovoljne količine vode. Dnevno je čoveku potrebno 35 grama vode na kilogram telesne težine. Po toj računici, godišnje popijemo više od 1.000 litara vode, ali to ne treba da vas vas buni jer ako se ne pridržavamo ovog pravila i dozvolimo da udeo vode u našem organizmu padne za 2%, osetićemo umor. Izgubimo li 20% vode, izgubićemo svest.
Važno je istaći da sve hemijske reakcije u našem telu, pa i metabolizam, zavise od vode. Ako dehidrirate, sagorećete 2% manje kalorija, potvrdilo je istraživanje Univerziteta u Utahi.
Naime, u tom istraživanju su proučavane osobe koje su pile različitu količinu vode u toku dana i zaključeno je da su oni koji su pili od 8 do 12 čaša vode dnevno imali brži metabolizam od onih koji su pili samo 4. A da ne pominjemo one koji i zaborave da piju vodu ili popiju svega jednu čašu dnevno. Više istraživanja je potvrdilo da pet, šest čaša vode može da vam pomogne da sagorite 10 dodatnih kalorija dnevno, što je nekoliko kilograma manje svake godine, i to bez uloženog truda.
VITAMINI
Presudni za rast i metabolizam
Vitamini su organske materije koje su i te kako važne za normalan rad našeg organizma, a od njih direktno zavise rast, metabolizam, aktivnost i dobro zdravlje. Nedostatak samo jednog vitamina može ugroziti čitav ljudski organizam. Vitamini su jedan od šest osnovnih hranljivih sastojaka, kao što su to i ugljeni hidrati, masti, proteini, minerali i voda, a našem organizmu je potrebno tačno 13 vitamina.
Svakog dana sve je više dokaza da su vitamini višestruko korisni: sprečavaju rak, poboljšavaju imunitet, snižavaju krvni pritisak, povećavaju energiju, izoštravaju pamćenje, ublažavaju artritis, jačaju kosti i još mnogo toga. Uloga vitamina je veoma važna za naše zdravlje i zato ih ne smemo zapostavljati u ishrani.
FIZIČKA AKTIVNOST
Sport podmlađuje telo
Prema istraživanju koje je obavljeno na engleskom Kraljevskom koledžu, na oko 2.500 hiljade parova blizanaca – ispitanika, zaključeno je da su oni koji su fizički aktivni i do deset puta biološki mlađi od njihovih neaktivnih vršnjaka. Proučavanje parova blizanaca bio je idealan način da se ispita uticaj fizičke aktivnosti na ljude istog ili sličnog genetskog sklopa i porekla, istakli su engleski stručnjaci. Ustanovljeno je da su oni koji se bave malo energičnijom fizičkom aktivnošću tri sata nedeljno, biološki devet godina mlađi od svojih vršnjaka koji se nedeljno „troše” samo 15 minuta. Jedan i po sat umerene fizičke aktivnosti nedeljno obezbeđuje četiri godina mlađe telo. Pritom su uzeti u obzir i faktori kao što su telesna težina, pušenje, ekonomski status i fizička aktivnost na poslu. Manja fizička aktivnost povećava rizik od bolesti koje su učestalije u starijim godinama, kao što su srčana oboljenja, dijabetes…
Elementi koji čine fizičku kondiciju
Izdržljivost - To je sposobnost da se duži vremenski interval obavlja određena fizička aktivnost bez umaranja. Ona zavisi od sposobnosti kardiovaskularnog sistema da mišićne ćelije snabdeva krvlju bogatom kiseonikom, kao i mogućnost tih ćelija da iskoriste kiseonik i hranljive materije za proizvodnju energije. Izdržljivost se najbolje podstiče postepenim i sistematskim produžavanjem vremena provedenog u fizičkoj aktivnosti.
Snaga - Vezana je za mišiće i kosti. Naime, što je veći mišić, veća su i vlakna, a time i jača pri padu, osim u situaciji kada mišić izgleda veliki, a ustvari je prepun masnog tkiva. Snaga, takođe, zavisi od mineralne gustine kostiju – slabe kosti se lome prilikom kontrakcije jakog mišića. Mišićna masa se razvija planskim i postepenim povećavanjem otpora koji mišić mora da savlada.
Elastičnost - Gipkost tela, stepen mogućnosti naših mišića, zglobova i tetiva da izvrše pokret u određenom opsegu. Specijalnim vežbama se ovo može postići.
Procenat masnoće -Kod žena je dobro ako imaju 22%, dok muškarci 15%, a realno je najčešće 35% i 25%.
Kada je u centru same prestonice, pre nešto više od dve godine, postavljen prvi stakleni teren za squash, u očima domaćih medija je to bila priča o malo poznatom sportu u terenu nalik “svemirskom brodu”. Danas je “Belgrade Trophy” već tradicionalno takmičenje sa predstavnicima na desetine zemalja
Taj 31. avgust 2006. godine će sasvim sigurno ostati upamćen u analima srpskog sporta kao jedan od onih dana koji su značajni ne samo za sam sport, koliko i za našu prestonicu – Beograd, a i za celu Srbiju. Naime, ne dešava se tako često da Beograd stane rame uz rame se svetskim metropolama, i to potpuno ravnopravno, a tog dana je “Squashland” organizovao veliki turnir “Belgrade trophy 2006”, u kojem je učestvovao veliki broj takmičara iz celog sveta.
Egipat, Katar, Velika Britanija i Amerika već godinama organizuju ovako velike turnire na otvorenom, a ovo je bio prvi put da se i naša zemlja, tačnije sam “Squashland”, okuša u nečemu sličnom.
Ono što je posebno zanimljivo za sam sqash je da je teren za ovaj sport mali naspram terena za druge sportove, a stakleni teren ipak pruža mogućnost da se meč gleda sa svih strana, sa nekoliko hiljada posetilaca.
A tog l avgustovskog dana, organizatori su u centru Beograda, na Trgu Nikole Pašića, postavili stakleni teren koji je danima privlačio pažnju prolaznika delujući, kako je opisivan u štampi, kao svemirski brod.
Trideset dva učesnika iz Slovenije, Grčke, Nemačke, Austrije, Bugarske, Velike Britanije, Irske, Hrvatske, Francuske, Estonije, Ukrajne, Slovačke, Češke dala su ovom takmičenju veliki kredibilitet, a želja organizatora je bila stvaranje publiciteta koji bi skrenuo pažnju na ovaj sport.
Čitav događaj, koji je trajao tri dana, sa epicentrom na takmičenjima na glascortu, bio je zaokružen propratnim programom, kao što su škole squasha za decu, promocija dubla i slično… I “Belgrade Trophy” je definitivno skrenuo pažnju na sebe.
Organizaciju događaja su pomogli i Squash asocijacija Srbije i Squash asocijacija Beograda, uz podršku mnogobrojnih sponzora i Skupštine grada. Isti tim je ponovio uspeh i naredne godine, kada je po drugi put organizovan “Belgrade trophy 2007” sa ništa manjim uspehom.
“Beogradski trofej” polako postaje tradicionalan, a njegova organizacija, učesnici i organizatori staju rame uz rame sa svetskim squash centrima.
Ana Tošić
Belgrade trophy 2006
Belgrade trophy 2006
Knez mihajlova 2007
Konferencija za štampu 2007
Belgrade trophy 2007
Zatvaranje Belgrade trophy 2006 , 1.septembar 06
Promocija dubla, Belgarde trophy 2006
Welcome to WordPress. This is your first post. Edit or delete it, then start blogging!