Nadnaslov: Filmska kritika – “MILK”, SAD, 2008.
(Režija: Gas Van Sant
Scenario: Dastin Lens Blejk
Uloge : Šon Pen, Džoš Brolin, Emil Hirš, Džejms Franko, Dijego Luna
U koži prvog gej političara
Kažu da se svaka uloga koje se dotakne Šon Pen pretvori u performans koji hvale i kritičari i publika, a koliko je u ovoj ulozi delovao autentično najbolje pokazuje rečenica Roberta de Nira koji ga je, dodeljujući mu “Oskar”, upitao kako je tako dobro glumio strejt muškarca pre nego što je snimio ovaj film.
Problem koji najčešće imaju filmovi koji su rađeni po biografijama poznatih ličnosti jeste taj što gledaoci već dosta znaju o njihovim životima, pa neka vrsta zapleta i nepredvidivosti izostaje. Pa ipak, ako je scenario dobar, spretan režiser i dobar glavni glumac će prezentovati priču vrednu pažnje. Generalni utisak je da je „Milk“ odličan film, a Van Sant sigurno vodi priču, koja je, doduše, malčice razvučena i nejasna u drugom delu filma. Najslabiji deo filma je njegov scenario, i to zahvaljujući neiskusnom Blejku. Sve sporedne uloge su savršeno zaokružile čitav projekat, ali se posebno izdvaja Džoš Brolin koji je fantastično odigrao konzervatnog i religioznog vijetnamskog veterana Den Vajta.
„Milk“ je priča o Harviju Milku, prvom javno deklarisanom gej političaru koji je izabran za javnu funkciju. Opisana je njegova karijera, politički uspon i pad, kao i uticaj na uzdizanje gej pokreta. Priča je ispunjena ličnim tragedijama i političkim intrigama.
Sve počinje kada Harvi (Šon Pen), četrdesetogodišnji prodavac osiguranja, odlučuje da se sa svojim ljubavnikom preseli u San Francisko koji je u tada homofobičnoj Americi važio za grad seksualnih i građanskih sloboda. Priča se uglavnom dešava u kvartu Kastro, stecištu gej populacije. Milk i njegov ljubavnik ubrzo shvataju da im grad ne pruža očekivanu slobodu i sukobljavaju se sa lokalnim homofobičnim stanovništvom. Harvi tada odlučuje da se kandiduje za gradskog supervizora i u tome i uspeva iz trećeg pokušaja. Penjanjem na ovu poziciju, Milk stiče i mnogo neprijatelja, među kojima je najveći Den Vajt (Džoš Brolin).
Gas Van Sant je ovoga puta pobegao iz svoje eksperimentalne faze („Gerry“, „Elephant“, „Paranoid Park“, „Last Days“) i iskoristio svoj talenat za slikarstvo, koje je svojevremeno studirao, i napravio od filma sklop prelepih i autentičnih slika Amerike 70-ih godina prošlog veka. To je postigao tako što je sopstvene scene vešto kombinovao sa dokumentarnim materijalima.
Van Sant je izjavio da je izabrao Šon Pena za ovu ulogu zbog njegovog političkog aktivizma, ali Penova moć transformacije i neiscrpni talenat su sigurno imali uticaja. Stoga nije iznenađujuće što je upravo on ulogom u ovom filmu osvojio ovogodišnjeg „Oskara“ za glavnu mušku ulogu. Utisak je da se svaka uloga koje se Šon Pen dotakne pretvori u performans koji hvale i kritičari i publika. Šon u ovom ostvarenju postaje Harvi Milk, potpuno skinuvši njegov glas, izgled i mimiku. Koliko god lik koji Pen tumači bio odvratan, ružan, patetičan, očajan, težak, mentalno bolestan, on nalazi načina da ga odbrani i učini simpatičnim. Njemu naprosto leže veoma teške i zahtevne uloge, koje retko ko može da odigra sa istim intenzitetom i ubedljivošću.